Oporavak posle porodjaja
Muski sam izdrzala porodjaj,tako kaze doktor. Ali,nadjite mi bar jednog muskarca koji se porodio? Mislim da je hteo reci da sam bila hrabra,ili mozda jaka... Zapravo,nije porodjaj to sto je trebalo izdrzati vec ono sto sledi a to je usivanje posle epiziotomije. To je kod mene trajalo djavolski dugo,skoro dva sata. Nema te anestezije koja drzi toliko. To je bol. Receno mi je da ce me ipak malo "secnuti". Vrlo brzo sam shvatila da ce to biti malo po malo, dok vise nemaju sta da iseku. A i mudrica moja je ucinila svoje svojim izlaskom u velikom stilu, da za svaki slucaj nikada ne zaboravim taj dan. Kao da je to uopste i moguce.
Gledam doktora koji se preznojava dok se trudi da sve zakrpi i negde na pola kaze,citiram:" Imas zajebanu anatomiju za porodjaj". To je druga psovka koju sam cula u sali. Prva je bila: "Jebote bebo izadji vise". Cimerka,box pored. Elem, stvarno? I tako se ja napatih,a i doktori, i ona jadna zena sto je cekala da mene usiju da nju porode... Ma haos. Svi kazu da usivanje ne boli,rana vruca,ti pod utiskom... I stvarno,nikog nije bolelo osim mene. Ali to sto se meni desilo je prava retkost,sa vise strana sam to cula tako da o tome ne brinete. Samo sam htela reci da nisam imuna na bol i da adekvatno ubacim omiljenu recenicu na duze staze :"I to ce proci".
Konacno sam dobila dozvolu da zovem sve zive. Prvo muza,pa brata,pa snajku,zaovu (a oni svi zajedno za istim stolom sede), mamu,tatu pa redom iz imenika... Zato sto dosada ubi a i zato sto ne smem i dalje da pricam sa devojkom pored. A hvala Bogu,snage da razglabam u nedogled imam uvek.
I konacno soba. Dve devojke spavaju,bebe nisu tu,znaci i one su se skoro porodile. Zelim da spavam vise od svega ali ne uspevam. Adrenalin,emocije,sveze usivena rana koja jezivo boli... i dok sam se okrenula svanulo je. Greska broj jedan.
Vrlo brzo sam se sprijateljila sa devojkom krevet do mog dok je treca bila jako povucena. Ona je rodila 4. dete. Izgleda kao da je dosla zbog blage upale jajnika pa promasila odelenje. Kada je prosla jutarnja rutina merenja temperature,prvog ustajanja,vizite i ostalih protokola,ova je legla da spava a nas dve...borimo se koja ce da dodje do reci. Greska broj dva.Predvece nam donose bebe i one do izlaska ostaju kod nas. Bebe spavaju i placu,mi pricamo i dalje do zore sa jedva sat,dva spavanja i tako u krug. Greska broj tri.
Spavajte,spavajte,spavajte! Iskusna zena je spavala tri dana! Ustala tek po nekad da jede,podoji bebu,istusira se pa opet u krevet. A mi? Pa kao na eksurziju da smo dosle.
Mi ocigledno nismo shvatle da smo se porodile, da su te malene plakalice u kreveticu do nas nase bebe koje za tri dana idu kuci sa nama...Koliko god da se spremas za taj momenat,svesno i podsvesno, cini mi se da sa prvom bebom to jednostavno ne funkcionise.
Verovatno bih inace spavala umesto beskrajnog caskanja. I ne radi se ovde o umoru. Lepo vas paze one bolnicarke, sve dobijete na noge...ali to traje tri dana. Samo tri.
Drage moje trudnice...spavajte,spavajte,spavajte. To vam kaze jedna nocna ptica, antispavalica,radoholicarka i sve drugo sto ukljucuje napor i tek po neku dremku.