Uspesno/neuspesno dojenje.
Sve je u vasoj glavi,u veri u sebe i svoje sposobnosti. Istrajnost. Samopuzdanje. Tvrdoglavost. Inat. Upornost. I najvaznije - majcinski instinkt!
Da sam bila pametna i slusala jedinu osobu koja me je ohrabrivala neke greske ne bih napravila i verovatno ne bih pisala ovde do poslednje sitnice u zelji da ohrabrim bar jednu buducu majku. Jer,nama treba samo ohrabrenje. Mi znamo da to mozemo ali treba nas podsetiti. Posle porodjaja pomesa se milion razlicitih osecanja i osecaja. Izmorene, u bolovima, pod utiskom od svega, treba nas samo podsetiti da mi mozemo sve sto zamislimo jer to radimo za svoje bebe.
Ja sam u mnogo cemu pogresila i zelim da druge majke nauce na mojim greskama. Jer,nesto ipak ne prolazi a to je kajanje. Neke greske se mogu ispraviti, neke na zalost,ne.
Tokom trudnoce,pripremala sam se za dve stvari- dojenje i grceve. Tu je bilo procitane literature na svim mogucim jezicima, naucnika iz raznih oblasti, saveta majki,.... Bilo je tu svega. Ali najbitnije stvari nisam procitala- cuvenih 40 dana. Najvazniji,kljucni dani. Vasi dani. Dani vase bebe, vase porodice. Insistirajte na tim danima. Za vas u tim danima treba da postoji samo vasa beba, na dojci non stop i vas muz,da pomogne. Ili da se skloni ;) Ako mislite da dojenje moze da bude uspesno u celodnevnoj i svakodnevnoj guzvi,varate se. Sve i da se zakljucate u sobu sa bebom,naci ce prolaz.
40 dana za uspesno dojenje. Razmislite o tome.